Kako gledati apstraktnu umjetnost

Ne postoji jedan točan odgovor

Pred apstraktnom slikom mnogi osjećaju da bi trebali nešto shvatiti, a ne shvaćaju. To je čest osjećaj i za njega nema razloga. Apstraktno djelo ne skriva sliku koju treba pogoditi niti nosi jedinstvenu poruku koju mogu pročitati samo stručnjaci. Ono je spoj boja, oblika, tekstura i pokreta ruke, a ono što se događa između njega i promatrača drukčije je za svakoga.

Karla to kaže bolje od nas:

Vjerujem da umjetnost nema samo jedno tumačenje. Svatko na slici vidi nešto drugo, pronalazi vlastite emocije i otkriva značenja koja drugi možda neće pronaći.

Stvaram slobodno. Svatko je slobodan pronaći vlastitu priču u onome što slikam.

Karla

Počnite od onoga što osjećate, a ne od onoga što mislite

Prije nego što počnete tražiti značenje, obratite pozornost na prvu reakciju. Smiruje li Vas djelo ili Vas uznemiruje? Privlači li Vas bliže ili traži odmak? Podsjeća li Vas na neko mjesto, godišnje doba, temperaturu? Ne postoje pogrešne reakcije. Ako ne osjetite ništa, i to je valjan odgovor: možda to djelo nije za Vas, a neko drugo hoće biti.

Gledajte izdaleka, zatim izbliza

Apstraktna slika obično ima dva života. Izdaleka se vidi kompozicija: kamo vode linije, gdje je težište, postoji li središte ili se sve širi prema rubovima. Na slici „Zlatna žila“, primjerice, zlatna traka dijagonalno presijeca platno i daje mu smjer. Na slici „Jesenska plima“ sve se vrti oko središta.

Izbliza se pojavljuje sasvim drugo djelo: reljef boje, slojevi, male slučajnosti, materijali. Isplati se približiti dok ne vidite teksturu, a zatim se polako odmicati i osjetiti kako se detalji ponovno spajaju u cjelinu. Fotografije detalja svakog djela služe upravo tome.

Pratite boju, teksturu i pokret

Ako Vam treba nit vodilja, postavite si tri jednostavna pitanja:

• Boja: koje boje prevladavaju, a koje se pojavljuju samo u malim dodirima? Jesu li tople ili hladne? Postoji li boja koja kao da izlazi prema naprijed?
• Tekstura: je li površina glatka ili reljefna? Sjaji li se ili je mat? Poželite li je dotaknuti?
• Pokret: zastaje li pogled na jednom mjestu ili ga nešto vodi s jedne strane na drugu? U ravnoj liniji, dijagonalno, u krugu?

To nije test. To su samo načini da usporite i da gledate dulje od onih nekoliko sekundi koje obično posvećujemo nekoj slici.

Razgovarajte o onome što vidite

Gledati djelo s drugom osobom dobar je način da otkrijete više. Recite naglas što vidite, čak i ako se čini malo: „ovo me podsjeća na more“, „ovdje kao da ima svjetla“. Primijetit ćete da druga osoba vidi drukčije stvari i da nijedna od vas nije u krivu. Nije Vam potreban stručni rječnik. Jednostavne riječi su dovoljne i često su upravo one najtočnije.

Dopustite djelu da se mijenja s Vama

Slika koju objesite kod kuće gledat ćete ujutro i navečer, u dobrim i u lošim danima. Normalno je da se ono što u njoj vidite mijenja. Može se dogoditi da nakon nekoliko tjedana primijetite oblik ili boju koji su ondje bili od samog početka. To je jedna od najljepših strana života s originalnom umjetnošću: djelo se ne iscrpljuje.

Ako Vam neko od Karlinih djela ostane u mislima, vratite mu se, pogledajte detalje i zamislite ga na svom zidu. Ostalo je na Vama: svatko je slobodan pronaći vlastitu priču u onome što ona slika. Umjetnicu možete bolje upoznati na stranici O Karli.